Bolovi u ramenu5 min čitanja

Bolovi u ramenu, nakon križobolje i vratobolje, predstavljaju najčešći problem mišićno-koštanog sustava. U većini slučajeva ne predstavljaju opasnost. No, značajno narušavaju kvalitetu života pojedinca. Onemogućavaju svakodnevne radnje poput češljanja kose, kopčanja remena ili mirnog i kvalitetnog sna. Bolovi u ramenu znaju biti iznenadni i intenzivni već pri blagom pomicanju ruke. Isto tako, mogu biti i umjereni, ali konstantni.

Neugodni simptomi bolnog ramena mogu nestati jednakom brzinom kojom su i nastali, no većina simptoma ipak ne prolazi lako sama od sebe. Procjenjuje se da kod 40% pacijenata simptomi traju i do godinu dana.

---

Otkud bolovi u ramenu? Zašto rame boli?

Definiranje i objašnjenje nastanka bolnih sindroma ramena vrlo je nejasno i kompleksno, pa čak i zbunjujuće za mnoge stručnjake.

Neki od razloga su:

• kompleksna anatomska građa i biomehanika ramenog obruča
• raznolikost i brojnost patoloških stanja te terminologija istih (koja se stalno mijenja)
• veliki broj testova i metoda u procjeni čija je vjerodostojnost upitna.

Naime, bolovi u ramenu mogu biti posljedica patoloških promjena mekih i krutih strukturakoje čine i okružuju rameni zglob. Isto tako, mogu biti i posljedica promjena na drugim strukturama poput vrata i visceralnih organa.

Bolovi u ramenu – klinička snimanja  – “Empty Can” test

Opseg oštećenja tkiva utvrđen kliničkim snimanjima (magnetska rezonanca – MR, ultrazvuk – UZV) često se ne podudara sa simptomima i intenzitetom bola u ramenu. Zato se takav način dijagnosticiranja dovodi u pitanje već neko vrijeme. Nažalost, i klinički testovi kojima ponosno i zadovoljno dijagnosticiramo ili lokaliziramo problem predstavljaju samo alat za izazivanje simptoma, ali ne i za dijagnostiku.

Bilo bi idealno kada bismo na pozitivan „Empty Can“ test, čija je svrha izolirati i testirati mišić supraspinatus, mogli sa sigurnošću osobi utvrditi: „Imate ozljedu tetive supraspinatusa“. No, Clark i Harryman su nam još davne 1992. godine svojim istraživanjem to onemogućili. Naime, objasnili su da se vlakna mišića infraspinatusa i supraspinatusa spajaju u jednom dijelu, a svi mišići rotatorne manšete u nekom se trenutku isprepliću s okolnim ligamentima i kapsularnim tkivom. To apsolutno onemogućava izolirano testiranje struktura ramena.

Isto je utvrđeno i elektromiografskom (EMG) pretragom. Tijekom provedbe „Empty Can“ testa, uz supraspinatus je jednako aktivno bilo još 9 mišića ramena. Čak 50% populacije u svojim 70-ima imat će nalaz MR-a s potpunom ili djelomičnom rupturom tetiva rotatorne manšete, ali uopće neće imati simptome. Znate li da 79% profesionalnih bejzbol bacača, unatoč nekoj od patologija mišića rotatorne manšete, i dalje igra bez simptoma i pod velikim naporom?

Kako mogu i dalje pomicati rame ako je tetiva puknula?

Jedna od pretpostavki je da bez obzira koliko ruptura zvučala strašno, naše se je tijelo pobrinulo da osigura čvrst fibrozni snop debljine 5mm. Taj snop čini jedan kompleks s tetivama inafraspinatusa i supraspinatusa. Djeluje kao suspenzijski most za mišiće rotatorne manšete. Ojačava i potpomaže funkciju oštećenih tetiva.

Druga teorija govori da funkciju ruptiranih tetiva preuzimaju drugi mišići ramena. Na sreću oštećenog pojedinca, njih ima dovoljno.

Što onda uzrokuje bol u ramenu ako nije ruptura ili upala tetive koja mi je dijagnosticirana MR-om?

Važno je znati da ništa nije crno ili bijelo, te da je mehanizam bola vrlo kompleksan.

Potrebno je uzeti u obzir više faktora za njegovo razumijevanje:

• fiziologija ✔️
• neurologija ✔️
• psihologija ljudskog organizma ✔️
• način života pojedinca. ✔️

Nadalje, u ramenoj regiji ima do 12 burzi – sluznih vrećica koje smanjuju trenje između struktura koje se pomiču pri pokretu u ramenu.

Zbog puno kemijskih supstanci u tkivu burze, stimuliraju se nociceptori (završni živci, osjetilni receptori) ako se npr. dogodi kakav udarac, pad, preopterećenje ili neki drugi razlog koji uzrokuje njezinu upalu, oticanje ili napuhavanje. Svaki pokret u ramenu – uključujući i kliničke testove, pritišće i isteže burze koje su već dovoljno osjetljive, pa i to izaziva bol.

Što JA mogu učiniti da pomognem sam SEBI?

Kognitivni faktori poput samoefikasnosti i lokusa kontrole (percepcija pojedinca o njegovu izvoru kontrole) značajno utječu na oporavak od raznih bolnih sindroma pa tako i ramena.

Dobra je vijest da se kognitivne sposobnosti mogu razvijati. Naravno, ako se na njima radi!

Osoba s unutarnjim lokusom kontrole koristi strategije usmjerene na problem. I preuzima odgovornost za vlastita djela.

Osoba s vanjskim lokusom kontrole vjeruje da je ishod izvan njezine kontrole. Ona ovisi o djelovanju drugih ljudi.

Što je važno znati?

1. Važno je izgrađivati i održavati taj unutarnji stav koji je povezan s pozitivnim ishodima vlastitog suočavanja s problemom, osobito s ustrajnošću i mogućnošću rješavanja problema.
2. Važno je moći funkcionirati s podnošljivim bolom i ne bojati ga se. Sigurnost koju osjećamo dok izvodimo neki pokret, iako nas boli, omogućit će nam daljnje izvođenje svakodnevnih radnji, terapijskih vježbi i u konačnici, rezultirati bržim oporavkom.

Fizioterapeuti osmišljavaju program rehabilitacije. Takav program uključuje mnogo toga:

• edukaciju o problemu i planu rješenja ✔️
• ohrabrivanje za izvođenje zadanih vježbi i svakodnevnih radnji ✔️
• vraćanje vjere kod klijenta da može i da ga bolovi u ramenu neće spriječiti da se oporavi, te da počne vjerovati vlastitom tijelu i mehanizmu oporavka. ✔️

Ivana Bičanić, viši fizioterapeut