Nespecifična bol u leđima, koja čini 90-95% slučajeva boli u leđima, opisuje vrstu boli kod koje se ne može utvrditi točan nociceptivni izvor simptoma (disk, mišić, zglob, itd.). Izraz “nespecifična bol” u medicinskom žargonu znači da se pacijentova bol ne može jasno povezati s uzrokom boli.

Takva dijagnoza često izaziva frustraciju jer povezivanje boli s nečim vidljivim na snimci daje dojam da je pronađeno konačno objašnjenje i da se može krenuti s liječenjem. Kada MRI ne pokaže ništa konkretno i postavi se dijagnoza nespecifične boli u donjem dijelu leđa, mnogi osjećaju da se neće oporaviti jer liječnik ne zna što im je. Međutim, važno je zapamtiti da su bol i ozljeda različiti pojmovi i mogu se pojaviti neovisno jedno o drugome.

Bol u donjem dijelu leđa najbolji je primjer za to jer većina slučajeva ne uključuje ozljedu. Većina križobolja prolazi za četiri do šest tjedana, posebno ako se osoba nastavi kretati i primjenjuje terapijske vježbe, te ako se adresiraju drugi čimbenici koji utječu na bol (stres, san, prehrana…).

Nespecifična bol u leđima obično uzrokuje tup, bolan osjećaj duž jedne ili obje strane donjeg dijela leđa. U nekim slučajevima bol se širi u stražnjicu. Bol može postati oštra pri određenim pokretima i ograničiti opseg pokreta i mogućnost obavljanja svakodnevnih zadataka.

Lokacija i vrsta simptoma mogu se značajno razlikovati od osobe do osobe.

Nespecifična bol obično je manje mehanička od izravne ozljede leđa (istegnuće, uganuće itd.) i često je pod utjecajem čimbenika poput stresa, sna i opće tjelesne aktivnosti. Stoga je važno obratiti pažnju ne samo na fizičke čimbenike koji pogoršavaju bol, već i na one koji možda nisu očiti.

Većina nespecifičnih boli u donjem dijelu leđa prolazi unutar četiri do šest tjedana uz primjenu odgovarajućeg protokola oporavka i rehabilitacije.

Ako se ne tretira i ne modificiraju otežavajući čimbenici, može potrajati puno duže i čak postati kronična.

Spondiloliza i spondilolisteza česti su uzroci boli u donjem dijelu leđa, posebno kod djece i adolescenata koji se bave sportovima s ponavljajućim opterećenjem kralježnice, poput gimnastike, nogometa i dizanja utega.

Spondiloliza opisuje stanje u kojem nastaje stres fraktura kralješka. Kod spondilolisteze kost oslabi – obično zbog nakupljenja stresa i nedostatka oporavka – do točke da se počinje pomicati iz položaja unatrag (retrolisteza) ili naprijed (anterolisteza). Spondilolisteza se ocjenjuje od I do IV stupnja prema tome koliko se kost pomaknula iz svog izvornog položaja.

Iako postoje razlike između spondilolize i spondilolisteze, znakovi i simptomi, otežavajući čimbenici, prognoza i strategije liječenja isti su.

Savijanje ili ekstenzija kralježnice izvan neutralnog položaja pod silom (npr. savijanje unatrag u gimnastici ili dizanje tereta preko ramena).

Većina ljudi vraća se punoj funkciji nakon 6 do 12 tjedana odmora od težih aktivnosti, što daje oslabljenoj kosti vrijeme za zacjeljivanje.

Preferirani način tretiranja je modifikacija ili izbjegavanje aktivnosti koji pogoršavaju stanje uz rehabilitacijske vježbe. No, može se preporučiti i lumbalna ortoza za smanjenje stresa na kosti u zacjeljivanju.

Ako se simptomi ne smanjuju ili se pomak kralješka pogoršava, liječnici mogu preporučiti operaciju za stabilizaciju ozljede.

Sakroilijakalni (SI) zglobovi su dva mala zgloba smještena na desnoj i lijevoj strani donjeg dijela leđa između sakruma i bočnih kostiju zdjelice. Okruženi su ligamentima, što ih čini vrlo čvrstima i sposobnima podupirati tjelesnu težinu. Ozljeda SI zgloba obično potječe od manje traume, poput pada na trticu ili nespretnog skoka koji izazove trzaj u nozi i jednoj strani zdjelice. Bol u SI zglobovima je također česta tijekom trudnoće. Hormon relaksin opušta ligamente oko zdjelice, što može uzrokovati bol.

Zbog svog oblika i okolnih ligamenata, SI zglobovi se malo pomiču i smatra se da su uzrok samo 15-30 % slučajeva bolova u leđima. To znači da mnogi ljudi misle da imaju bol u SI zglobu, dok je zapravo riječ o donjem dijelu leđa, poput donjih lumbalnih kralježaka L5-S1 i L4-L5, koji su udaljeni samo nekoliko centimetara, što olakšava zabunu s SI zglobom. No, postoje testovi koje provodi fizioterapeut ili ortoped, a koji mogu pomoći u utvrđivanju je li ova regija izvor boli.

Bol se obično javlja na jednoj strani donjeg dijela leđa i može se širiti u stražnjicu ili stražnji dio bedra. Često se javlja ukočenost donjeg dijela leđa, a neki ljudi osjećaju nestabilnost, kao da će im leđa popustiti ili se saviti.

Stavljanje pritiska na zglob, poput penjanja uz stepenice, trčanja ili hodanja, stajanja na jednoj nozi ili ležanja na jednoj strani, često izaziva bol u SI zglobu.

U većini slučajeva bol u SI zglobu nestaje unutar četiri do šest tjedana nakon što se modificiraju aktivnosti koje je pogoršavaju.

Bol u SI zglobu tretira se modificiranjem aktivnosti koje je pogoršavaju i izvođenjem rehabilitacijskih vježbi koje ciljaju mišiće kuka i donjeg dijela leđa. Ako bol potraje, liječnik specijalist može primijeniti injekciju za smanjenje upale i boli. Injekcije mogu poslužiti i kao dijagnostičko sredstvo – ako nakon injekcije bol nestane, bol je potjecala iz SI zgloba.

Za trudnice ili osobe s hipermobilnošću, pojasevi za stabilnost SI zgloba, koji se omotavaju oko zdjelice i stežu je, mogu pružiti olakšanje i smanjiti bol tijekom izvođenja vježbi za stabilnost lumbalno-zdjeličnog područja.

Većini ljudi s bolovima povezanima s SI zglobom olakšanje pruža mobilizacija i istezanje gluteusa te vježbe koje aktiviraju i jačaju te mišiće. Ako nešto uzrokuje bol, treba privremeno to izostaviti i pokušati ponovno u kasnijoj fazi rehabilitacije.