BOLNOST U PODRUČJU KUKA

Ovaj rehabilitacijski protokol pokriva:

  • Opću bolnost u području zgloba kuka

  • Sindrom sraza kuka (bol s unutarnje strane kuka i prepona pri sjedanju ili čučanju)

  • Ruptura labruma (oštra bol u preponama ili s prednje strane kuka)

  • Osteoartritis (artritis kuka)

  • Glutealna tendinopatija (bol u glutealnoj regiji ili vanjske strane kuka)

SINDROM SRAZA

(femoroacetabularni sindrom sraza, hip impingement)

Sindrom sraza zgloba kuka ili femoroacetabularni sraz (FAI) je stanje u kojem dolazi do preranog kontakta između glave natkoljenične kosti (femura) i krova zglobne čašice zdjelice (acetabuluma). Najčešće uzrokuje bol u preponi ili kuku pri maksimalnom pregibanju noge (npr. na dnu čučnja). Neki pacijenti također prijavljuju škljocanje, osjećaj zakočenosti ili dojam da će im se kuk „iskočiti“.

Postoje dvije vrste ovog sindroma:

  • CAM deformacija – promjene u spoju glave i vrata natkoljenične kosti 
  • PINCER deformacija – prekomjerni rast kosti na rubu zglobne čašice, koji prekriva dijelove glave natkoljenične kosti.

Te koštane izrasline su ponekad na obje kosti (i na femuru i na acetabulumu). Nastaju s vremenom zbog stresa na tkivu, na što se kost adaptira tako da hipertrofira. Također je moguće i da su čašice kuka anatomski oblikovane drugačije i da su takve od rođenja, no da se to ustanovi tek naknadno kada se tokom života pojavi bol. 

  • osjećaj „štipanja“ u prednjem dijelu kuka i preponi pri dubokoj fleksiji kuka
  • bol u području prepona, ali se može javiti i na vanjskoj strani kuka
  • ukočenost kuka
  • šepanje
  • oštra bol u dubokoj fleksiji (npr. čučanj) i/ili u krajnjem položaja primicanja noge ili unutarnje rotacije
  • aktivnosti koje dovode do krajnjeg položaja fleksije i unutarnje rotacije kuka, poput čučnjeva, iskoraka i rotacije noge prema unutra
  • dugotrajno sjedenje u niskim stolicama

Simptomi ovog sindroma mogu se uspješno kontrolirati prilagodbom stava i dubine čučnja ili mrtvog dizanja, te izbjegavanja dugotrajnog sjedenja u niskim stolicama.

Rehabilitacijske vježbe usmjerene su na jačanje svih mišića oko zgloba kuka. 

Početak rehabilitacije uključuje fizioterapiju i po potrebi protuupalne lijekove.

S obzirom da je uzrok problema ovdje anatomske prirode, terapijske vježbe će najviše koristiti u kontekstu prilagodbe pokreta u vježbama koje pacijent radi, osobito kod dizanja utega (npr. položaj stopala, širina stava, opseg pokreta).

Kod kronične boli pacijenti često izbjegavaju određene pokrete zbog čega dolazi do atrofije mišića oko zgloba kuka.
Terapija je ciljano usmjerena i na jačanje te muskulature. 

RUPTURA LABRUMA

(puknuće labruma, ozljeda labruma, lezija labruma)

Labrum kuka je prstenasta struktura duž ruba zglobne čašice. Pomaže pri ravnomjernoj rasporedbi opterećenja kroz zglob i stabilnosti zgloba. 

Puknuće labruma obično nije rezultat jednog izoliranog pokreta, već posljedica ponavljajućih pokreta ili nagle traume (pad ili udarac).
Najčešći simptom je bol u preponama ili prednjem dijelu kuka.

Dijagnostika može biti izazovna jer različiti problemi s kukom često imaju slične simptome. Najpreciznija dijagnostička metoda obično je magnetska rezonanca (MRI) s kontrastom. Međutim, važno je imati na umu da prisutnost rupture labruma na MRI-u ne znači nužno da je to uzrok boli. Istraživanja pokazuju da do 54 % ljudi bez simptoma također ima rupturu labruma.

Ruptura labruma obično uzrokuje oštru bol u prednjem dijelu kuka i preponama, osobito pri pokretima koji kombiniraju:

  • fleksiju kuka (povlačenje koljena prema prsima),
  • addukciju (približavanje noge prema sredini tijela),
  • unutarnju rotaciju kuka.
  • dugotrajno sjedenje
  • istezanja koja uključuju duboku fleksiju kuka
  • vježbe poput čučnjeva i iskoraka koje zahtijevaju krajnju fleksiju kuka

Ako se modificiraju aktivnosti koje uzrokuju bol i ako se uvedu rehabilitacijske vježbe za jačanje mišića kuka u svim ravninama pokreta, mnoge ozljede labruma znatno se poboljšavaju unutar šest do osam tjedana

Rehabilitacija se temelji na vježbama koje poboljšavaju snagu i stabilnost kuka. Važno je ne forsirati pokret u bolne pozicije jer to obično pogoršava stanje. 

Također, primjena protuupalnih lijekova može pomoći u akutnoj fazi boli.

Ako bol i dalje traje nakon provođenja rehabilitacijskog programa, moguće je artroskopskom operacijom sanirati puknuće ili ukloniti dio labruma.
U tom slučaju će odrađena rehabiltacija poslužiti kao odlična priprema za oporavak nakon ovog zahvata, pa će i sama rehabilitacija biti uspješnija. 

OSTEOARTRITIS KUKA

(artroza kuka, koksartroza, artritis kuka)

Osteoartritis (OA) je najčešći razlog boli u kuku kod odraslih starijih od 50 godina. Ovo stanje oštećuje hrskavicu i kost u zglobu kuka, što dovodi do smanjene pokretljivosti i slabosti mišića. Hrskavica, koja inače štiti zglob praveći prostor između kostiju, propada, a uz to se javljaju promjene u kosti i upala.

Na sva upalna stanja, pa tako i na osteoartritis, mogu utjecati prehrana, san i stres. OA često nastaje zbog ozljede, prekomjerne težine, nedostatka aktivnosti ili stalnih opterećenja zgloba, što otežava obnovu hrskavice.

Fizioterapija pomaže u smanjenju boli i jačanju mišića, ali ne može popraviti hrskavicu. Ako bol postane prejaka i ometa svakodnevni život, liječnik može predložiti operaciju za ugradnju umjetnog kuka.

 

Osteoartritis kuka najčešće izaziva bol u preponama, ali se može osjetiti i sa strane. Osobe s ovim stanjem obično primjećuju dva glavna simptoma:

  • Jutarnju ukočenost zgloba koja nestaje unutar sat vremena nakon buđenja,
  • Ograničenu pokretljivost u najmanje dva od šest pokreta kuka: savijanje (fleksija), ispružanje (ekstenzija), odmicanje noge u stranu (abdukcija), približavanje noge tijelu (addukcija), unutarnja rotacija ili vanjska rotacija.

Ovi simptomi otežavaju svakodnevne aktivnosti i ukazuju na prisutnost osteoartritisa.

  • hodanje
  • penjanje stepenicama
  • čučnjevi
  • rotacijski pokreti ili duboko saginjanje

Ove aktivnosti mogu pojačati nelagodu i ograničiti kretanje.

Iako fizioterapija ne može izliječiti osteoartritis, provođenje rehabilitacijskih vježbi može usporiti njegovo napredovanje jačanjem mišića oko zgloba kuka.

Osnovni pristup liječenju osteoartritisa kuka uključuje fizikalnu terapiju i ciljane vježbe za povećanje snage mišića kuka, ali u smanjenom opsegu pokreta.

Rehabilitacijski protokol treba uključivati i vježbe za povećanje pokretljivosti zgloba bez forsiranja pokreta do točke boli.

Ako bol postane ozbiljna i značajno naruši funkciju (npr. onemogućava obavljanje svakodnevnih aktivnosti ili rekreaciju), obično se preporučuje totalna zamjena kuka (ugradnja umjetnog kuka).

GLUTEALNA TENDINOPATIJA

I TROHANTERIČNI BURZITIS

Burze su vrećice ispunjene tekućinom smještene u zglobovima i ispod tetiva koje djeluju kao tanki jastučić i smanjuju trenje između površina tkiva. Kada se burza iziritira i upali, to stanje se naziva burzitisom. Burzitis možete nastati na različitim zglobovima, npr. na ramenu, koljenu ili kuku. 

Prije se bol na vanjskoj strani kuka, točno na vrhu kosti, uvijek dijagnosticirala kao trohanterični burzitis jer se ta burza nalazi točno iznad kosti, na vanjskoj strani bedrene kosti. Ali naše glutealne tetive također prelaze preko te burze i pričvršćuju se za kost. Danas znamo da je bol na vanjskoj strani kuka najčešće uzrokovana glutealnom tendinopatijom, a u samo 20% slučajeva je riječ o pravom burzitisu. Bez obzira na to, strategija rehabilitacije je ista.

Glutealna tendinopatija povezana je s disfunkcijom mišića i tetiva gluteus mediusa i minimusa. Tetive su ili iznenada bile izložene novom stresu, ili je volumen postojeće aktivnosti prebrzo povećan – na primjer, puno trčanja, hodanja, penjanja po stepenicama ili planinarenja.

Glutealna tendinopatija i trohanterični burzitis uzrokuju bol na vanjskom dijelu kuka koja može varirati od tupe boli u mirovanju do oštre boli.
Bol se može reproducirati dodirivanjem oko velikog trohantera (velike koštane izbočine na vanjskoj strani kuka). 

Bol se tipično javlja pri primjeni pritiska na iritirane tetive ili burzu (kao što je spavanje na toj strani) ili pomicanjem kuka u adukciju (gdje se jedna noga pomiče prema unutra prema drugoj), što se može dogoditi tijekom trčanja i hodanja te kada ležite na suprotnoj strani dok bolna noga pada prema drugoj nozi. 

Bol se pogoršava u položajima duboke fleksije, kao što su duboki čučnjevi ili sjedenje na niskoj stolici. 

Nakon što se modificiraju ili eliminiraju pozicije i aktivnosti koje izazivaju pogoršanje stanja, te uključe vježbe za rehabilitaciju s otporom za mišiće i tetive glutealne regije, značajno poboljšanje se očekuje u periodu od 4 do 12 tjedana.

I glutealna tendinopatija i trohanterični burzitis zahtijevaju modificiranje ili eliminiranje aktivnosti i položaja koji pogoršavaju stanje te provođenje rehabilitacijskih vježbi dizajniranih za jačanje glutealnih mišića i tetiva. Primjena topline na stranu kuka i spavanje na strani koja nije bolna s jastučićem između nogu kako bi se ograničila adukcija kuka također mogu ublažiti bol.

Rehabilitacija se fokusira na smanjenje boli i poboljšanje mobilnosti kuka, a zatim i na jačanje mišića i tetiva oko zgloba kuka s naglaskom na abduktore kuka (gluteus medius i minimus).

Rehabilitacija može sadržavati:

✔️ Terapijske vježbe za snaženje mišića oko zgloba kuka

✔️ Vježbe za očuvanje i povećanje opsega pokreta 

✔️ Za smanjenje bolnosti pasivne intervencije prema potrebi (kinesiotape, akupunktura…)

✔️ Specijalne manualne tehnike za smanjenje bolnosti

✔️ Edukacija oko prilagodbe pokreta i faktora koji doprinose pojavi i pogoršanju simptoma