BOL U VRATU

Ovaj rehabilitacijski protokol pokriva:

  • Opća boli i ukočenost vrata (stražnja i bočna strana)

  • Iščašenje i istegnuće vrata (trzajna ozljeda)

  • Cervikalna spondiloza (artritis)

OPĆA (NESPECIFIČNA) BOL

Oko 22 do 70% ljudi će tijekom života iskusiti bol u vratu.

U većini slučajeva nije moguće precizno odrediti izvor boli (disk, mišić, zglob, itd.). Zbog toga medicinski i rehabilitacijski stručnjaci koriste termin nespecifična bol kada se ne može jasno povezati s određenim uzrokom.

Više od trećine osoba s nespecifičnom boli u vratu ima dugotrajne ili ponavljajuće simptome nakon godinu dana, a u nekim slučajevima bol postaje kronična.

Najčešće se opisuje kao tupa, bolna nelagoda duž bočnih i stražnjih dijelova vrata, ramena ili gornjeg dijela leđa, ali lokacija simptoma može varirati. Pokreti vrata mogu izazvati oštriju bol i ograničiti opseg pokreta.

Nespecifična bol u vratu često nije povezana s ozljedama (istegnuća, hernije diska, itd.), već može biti pod utjecajem faktora poput stresa, sna i razine tjelesne aktivnosti.
Važno je obratiti pažnju ne samo na pokrete i položaje koji pogoršavaju bol, već i na druge čimbenike koji mogu imati utjecaj.

Većina slučajeva opće boli u vratu povlači se unutar četiri do šest tjedana nakon početka rehabilitacije, koja uključuje mobilizaciju, vježbe za poboljšanje pokretljivosti i postupno jačanje mišića.
Ako se ne tretira (odnosno bez provođenja rehabilitacije ili prilagodbe čimbenika koji pogoršavaju bol), bol može trajati znatno duže.

Program rehabilitacije za tretiranje nespecifične boli u vratu — bilo da se radi o akutnoj ili kroničnoj — kombinira pasivne strategije (mobilizacije mekih tkiva i mobilizacije zglobova) s vježbama za poboljšanje pokretljivosti, senzimotorne kontrole i jačanja mišića.

U prvoj fazi mobilizacije tkiva koristimo za smanjenje boli i napetosti u mišićima koji kontroliraju, podržavaju i povezuju vrat: ekstenzorima vrata, gornjem dijelu trapeznog mišića, mišiću levator scapulae, romboidnim mišićima te torakalnoj kralježnici.
Istezanjem nekih od glavnih mišića vrata (levator scapulae i gornjeg trapeznog mišića) te prsnih mišića, koji su često povezani s napetošću i bolovima u području lopatice i vrata.

Također se provode vježbe mobilnosti vrata, koje obuhvaćaju sve smjerove pokreta (fleksiju, ekstenziju, lateralnu fleksiju i rotaciju). Bol može smanjiti pokretljivost vrata, stoga je važno ciljati ove pokrete kako bi se spriječila dugotrajna ograničenja opsega pokreta.

Kada bol popusti, postepeno se uvode se izometrijske vježbe za vrat kao početni oblik jačanja te za postupno povećanje tolerancije na stres. Primjenjuje se onoliko opterećenje koliko mišići vrata mogu podnijeti.

U zadnjoj fazi uvode se vježbe za senzimotornu kontrolu i vježbe s otporom koje poboljšavaju kontrolu i snagu vrata u svim ravninama pokreta. Promjene u senzimotornoj kontroli i snazi mogu se javiti kod osoba s bolovima u vratu, a kronični bolovi često su povezani s neprepoznatim i neliječenim poremećajima ovih funkcija.

Ostale vježbe otpora usmjerene su na mišiće lopatice koji se povezuju s vratom. Istraživanja pokazuju da opterećenje ovih mišića može smanjiti ukočenost i bol u vratu.

Kod nespecifične boli cilj je postupno desenzitiziranje vrata putem dozirane izloženosti stresu. Zato je važno tijelo progresivno izlagati vježbama s opterećenjem za vrat (i lopatice), pratiti simptome i prilagoditi program trenutnim mogućnostima organizma.

TRZAJNA OZLJEDA VRATA

Trzajna ozljeda vrata je zapravo istegnuće i uganuće vrata, što uključuje mišiće koji se protežu duž stražnje (leđne) i/ili prednje strane vrata te male zglobove (fasetne zglobove) koji povezuju jedan kralježak s drugim. Obje vrste ozljeda obično su povezane s traumatskim ozljedama u kojima velike sile rastežu mišiće vrata ili pomiču zglobove izvan njihovog dostupnog raspona pokreta.

Traumatska istegnuća i uganuća vrata česta su u prometnim nesrećama (poznato kao whiplash) i u kontaktnim sportovima. Trazajna ozljeda nastaje kada se tijelo kreće naprijed, obično zbog udara straga — glava se prisilno proteže unatrag, a zatim naglo savije naprijed dok sustiže tijelo, uzrokujući istegnuće mišića, uganuće fasetnih zglobova ili oboje.

Istegnuća i uganuća obično uzrokuju tup, bolan osjećaj duž bočne ili stražnje strane vrata, u ramenima ili u području gornjih leđa, što može postati oštro pri određenim pokretima vrata ili ramena.

Također se može osjetiti bol na prednjoj strani vrata ili ograničen raspon pokreta, posebno kada se okreće glava na jednu stranu.

Kod istegnuća, rastezanje ili kontrakcija mišića duž bočne ili stražnje strane vrata obično izaziva bol. Primjerice, ako se istegne desna strana vrata, često će boljeti pri rastezanju (naginjanjem vrata ulijevo) ili kontrakciji (naginjanjem vrata udesno).

Ako je došlo do uganuća, kompresija tkiva do krajnjeg raspona (okretanjem glave, naginjanjem glave prema ozlijeđenoj strani ili gledanjem prema gore) obično ponovno izaziva simptome boli.

Većina istegnuća i uganuća prolazi unutar četiri do šest tjedana od početka odgovarajućeg režima oporavka i rehabiltacije, koji uključuje kombinaciju mobilizacije, rada na rasponu pokreta i postupno jačanje.

U prvj fazi rehabilitacije cilj je smanjiti bol i poboljšati pokretljivost. Treba biti oprezan s mobilizacijom i tehnikama masaže ozlijeđenih tkiva jer prevelik pritisak može usporiti zacjeljivanje. Ključno je primijeniti dovoljnu količinu pritiska kako bi se smanjila napetost i bol, ali bez pogoršanja simptoma.

Naglasak je i na mobilnosti torakalne kralježnicu i okolnih mišića jer istraživanja pokazuju da mobilizacija torakalne kralježnice (posebno ekstenzija) može smanjiti bol u vratu.

Kada bolnosti popusti, uključuju se vježbe istezanja ključnih mišića vrata i prsnih mišića. Kod ozbiljnijeg istegnuća treba izbjegavati preveliku silu prilikom istezanja jer to može pogoršati simptome i usporiti oporavak. Također, ova faza uključuje vježbe mobilnosti vrata u svim smjerovima pokreta, a kreće se i s izometrijskim vježbama jačanja. Kod istegnuća mišića važno je postupno povećavati opterećenje kako bi se spriječila ponovna ozljeda.

CERVIKALNI ARTRITIS (SPONDILOLIZA)

Spondiloza, odnosno artritis vrata, česta je pojava s godinama i često ne uzrokuje bol. Diskovi u kralježnici postupno gube vodu i smanjuju se u visini, što povećava stres na fasetne zglobove koji povezuju kralješke. Povećani stres na zglobove i okolne kosti uzrokuje artritične promjene, uključujući stvaranje koštanih izraslina (osteofita). U nekim slučajevima, ove promjene dovode do boli i ukočenosti u vratu.

Kod artritisa, bol ili ukočenost mogu se pojaviti prilikom provjere mrtvog kuta pri vožnji, gledanja u strop ili bilo koje aktivnosti koja zahtijeva puni opseg pokreta vrata.

Artritis vratnih zglobova obično uzrokuje tupu bol i ukočenost. U nekim slučajevima mogu se pojaviti pucketanja i škljocanja prilikom okretanja glave s jedne strane na drugu, a bol može biti izraženija na krajnjim točkama pokreta, primjerice pri pokušaju potpunog okretanja glave na jednu stranu.

Opći čimbenici koji doprinose razvoju artritisa uključuju genetiku, starenje, prethodne ozljede i životne navike koje pridonose razvoju kroničnog upalnog stanja.

Dodatno, simptome može pogoršati:

  • gledanje prema gore (ekstenzija vrata) ili u stranu (rotacija),
  • držanje glave u jednom položaju dulje vrijeme (npr. tijekom vožnje ili čitanja).

Iako se promjene na tkivima uzrokovane starenjem ne mogu preokrenuti, većina bolova povezanih s artritisom značajno se smanjuje unutar četiri do šest tjedana rehabilitacije.

Bol uzrokovana artritičnim promjenama obično se liječi i kontrolira konzervativnim metodama, poput mobilzacije mekih tkiva, vježbi istezanja i mobilnosti te vježbi s opterećenjem.

Rehabilitacija u prvoj fazi je usmjerena na tehnike mobilizacije mekih tkiva koje ciljaju mišiće vrata i lopatice te torakalnu regiju kako bi se smanjila napetost i bol te poboljšala pokretljivost vrata.

Kada bol popusti, uključuju se vježbe istezanje mišića vrata i lopatica te dodavanje vježbi mobilnosti vratne kralježnice.

Artritis vrata ne uzrokuje samo bol, već često i smanjenje pokretljivosti zglobova. Vježbe istezanja i mobilizacije omogućuju vratu pokrete u svim dostupnim smjerovima, čime se smanjuje ukočenost, ublažava bol i poboljšava funkcionalna sposobnost. Tijekom izvođenja vježbi mobilnosti vrata ne smije se ići preko blage boli, jer bi to moglo pogoršati bol povezanu s artritisom.

Cervikalne izometrijske vježbe postupno vraćaju snagu mišićima vrata. S vremenom se dodaju vježbe s opterećenjem kako bi se smanjila i kontrolirala bol i napetost te zaštitio vrat od budućih ozljeda.

Rehabilitacija može sadržavati:

✔️ Terapijske vježbe za snaženje mišića oko vrata i lopatica

✔️ Vježbe za očuvanje i povećanje opsega pokreta 

✔️ Za smanjenje bolnosti pasivne intervencije prema potrebi (kinesiotape, akupunktura…)

✔️ Specijalne manualne tehnike za smanjenje bolnosti

✔️ Edukacija oko prilagodbe pokreta i faktora koji doprinose pojavi i pogoršanju simptoma