Patelarna tendinopatija, poznata i kao “skakačko koljeno”, opisuje stanje u kojem tetiva koja povezuje kvadricepse s prednjim dijelom goljenične kosti postaje iritirana – obično zbog puno skakanja. Kada skačemo, naši kvadricepsi se snažno kontrahiraju, stavljajući napetost na patelarnu tetivu. Kao i kod većine tendinopatija, bol se javlja kada tkiva nisu navikla podnositi toliko opterećenje ili volumen kretanja. To se može dogoditi ako nešto radimo svaki dan što postepeno povećava stres na tkiva ili ako radimo više nego što smo navikli u kratkom vremenskom razdoblju.

Iako je skakanje čest uzrok patelarne tendinopatije, svaka aktivnost koja uzrokuje ponavljane kontrakcije kvadricepsa – npr. čučnjevi, hodanje nizbrdo ili silaženje niz stepenice – može iritirati tetivu, dovodeći do ozljede od prekomjernog korištenja ili ponavljajućeg stresa.

Pomicanje koljena naprijed preko prstiju uobičajen je obrazac pri skakanju, čučanju i iskoracima. Iako može doprinijeti bolovima u koljenu, nije nužno uzrok. Opet, sve ovisi o tome koliko stresa se stavlja na tkivo i što je ono uvjetovano podnijeti. Kada koljena idu preko prstiju, ekscentrično opterećenje stvara stalnu napetost na patelarnoj tetivi jer se kvadricepsi moraju kontrahirati kako bi usporili i kontrolirali kretanje. No, sam pokret nije sam po sebi pogrešan ili štetan. Dapače, to je uvjet za održavanje ravnoteže kad god savijamo kukove dok trup ostaje uspravan, poput hodanja nizbrdo ili niz stepenice, vertikalnog skakanja ili prednjeg i stražnjeg čučnja.
Previše toga u premalo vremena ili prečesto, tetiva se može iziritirati. Ako je već došlo do pojave boli, “koljena preko prstiju” potencijalno mogu biti pogoršavajući faktor koji treba prilagoditi na početku rehabilitacije.

Aktivnosti koje zahtijevaju snažne kontrakcije kvadricepsa, uključujući skakanje, čučnjeve, iskorake, penjanje/silaženje niz stepenice, hodanje nizbrdo i trčanje.

Većina slučajeva se riješi unutar 8 do 12 tjedana uz protokol rehabilitacije i uz modifikaciju ili privremeni prestanak aktivnosti koje pogoršavaju stanje.

Patelarna tendinopatija se tretira terapijskim vježbama koje ciljaju povećanje snage i kapacitet tetive (koliko opterećenja tetiva može podnijeti).
U akutnoj fazi je fokus na smanjenju boli uzimanjem par dana odmora od aktivnosti i vježbama mobilizacije.
Primjena protuupalnih lijekova poput kortikosteroida je bolje izbjeći jer, iako djeluju na upalni proces i na smanjenje boli, ujedno i oslabljuju tetive.

U kasnijoj fazi rehabilitacije ubacuju se vježbe s postepenim opterećenjem za mišiće oko zgloba koljena, ali i kuka.