Adhezivni kapsulitis ili smrznuto rame progresivno je stanje u kojem dolazi do zadebljanja i stezanja zglobne čahure ramena, što dovodi do postepenog razvoja ukočenosti, boli, funkcionalnih ograničenja i smanjene pokretljivosti.

Najčešće se javlja kod osoba u dobi između 40 i 65 godina, osobito kod žena i onih koji su već imali smrznuto rame.

Bolesti koje uzrokuju sistemsku upalu (poput dijabetesa i bolesti štitnjače) povećavaju rizik za razvoj ovog stanja, kao i ozljede poput ruptura rotatorne manžete ili labruma.

Ovo stanje prolazi kroz tri faze:

1. FAZA: Pojavljuje se bol i osjećaj zatezanja (traje 2 do 9 mjeseci).

2. FAZA: Opseg pokreta je jako ograničen. U ovoj fazi bol obično nije toliko izražena, ali ruka ostaje nepokretna (traje od 4 do 12 mjeseci).

3. FAZA: Pokretljivost se polako vraća spontano, a ovaj proces može trajati od 12 do 24 mjeseca.

Najčešći simptomi smrznutog ramena su ograničena pokretljivost i bol. Ograničenja pokreta pogoršavaju se s vremenom i obično slijede kapsularni uzorak, pri čemu se prvo gubi vanjska rotacija, zatim abdukcija, a na kraju fleksija ramena.

Bol je često prvi simptom koji se primjeti, no ubrzo postaje jasno da se ne može zarotirati ruka prema van. Jedna strana tijela ostaje normalna, dok je zahvaćena ruka ukočena – kao da postoji prepreka koja vam onemogućuje odmaknuti ruku od tijela ili je podići u stranu. Ključni simptom je potpuni gubitak pokretljivosti.

Bol kod ovog stanja obično je duboka i nejasna te zahvaća cijeli zglob, za razliku od lokalizirane boli. Smrznuto rame jedno je od rijetkih stanja u kojem dolazi do potpunog gubitka opsega pokreta.

Bol i ograničena pokretljivost najizraženiji su pri pokušaju izvođenja pokreta u punom opsegu, osobito kod vanjske rotacije, abdukcije i fleksije ramena.

Ako se liječenje započne rano, uz fizioterapiju i kortikosteroidne injekcije, smrznuto rame može se povući u roku od šest mjeseci.

Ako se ne liječi, može trajati od jedne do tri godine.

Liječenje smrznutog ramena obično uključuje fizioterapiju, protuupalne lijekove i kortikosteroidne injekcije.

Rehabilitacijski program primarno se fokusira na postupno poboljšanje opsega pokreta jer je ključni cilj povratak pokretljivosti i funkcije ramena.
Za smanjenje boli i napetosti mišića mogu pomoći tehnike mobilizacije mekih tkiva.

U prvoj fazi rehabilitacije fokus je na pasivne vježbe opsega pokreta koje se izvode uz pomoć zdrave ruke ili pomagala poput štapa. Ove vježbe omogućuju istezanje ramena izvan granica aktivnog pokreta i pomažu u smanjenju boli. Ključno je istezati rame do umjerenog zatezanja, ali ne do jake boli.

Izometričke vježbe aktiviraju mišiće ramena i pomažu u očuvanju snage. Budući da smrznuto rame uzrokuje značajan gubitak opsega pokreta, mišići ramena mogu atrofirati – izometričke vježbe sprječavaju takve negativne promjene.

Postupno se dodaju vježbe istezanja s duljim zadržavanjem pozicije kako bi se dodatno poboljšala pokretljivost. Svako istezanje treba izvoditi do umjerenog zatezanja i zadržati što dulje podnošljivo (do pet minuta), jer zglobovi često bolje reagiraju na duža istezanja niskog intenziteta.

U zadnjoj fazi rehabilitacije, kada se pokretljivost počne vraćati, uvode se vježbe za ponovnu izgradnju snage u ramenu. Budući da smrznuto rame sporo zacjeljuje, preporučuje se započeti s vježbama snage čim postoji dovoljno pokretljivosti za izvođenje pokreta.