Tetiva “duge glave” mišića biceps brachii (poznata i kao tetiva duge glave bicepsa) proteže se vertikalno uz nadlakticu i pričvršćuje se na lopaticu na vrhu ramenog zgloba.

Ova tetiva često razvija tendinopatiju i uzrokuje bol u prednjem dijelu ramena, a obično se iritira aktivnostima koje uključuju ponavljajuće opterećenje ramena, poput reketnih sportova, golfa, plivanja i bacanja. Ozljeda može nastati i kada ruka dospije iza tijela, primjerice u donjoj fazi bench pressa ili dipseva. Bol se može razviti postupno ili iznenada kao posljedica prekomjerne upotrebe.

Ruptura tetive obično je uzrokovana dugotrajnim trošenjem ili naglim, visokointenzivnim pokretima.

Tupa, difuzna i kronična bol povezana s tendinopatijom bicepsa obično zahvaća prednji dio ramena i može postati oštra prilikom provokativnih pokreta, poput podizanja ruke ispred tijela.

Drugi čimbenici također mogu uzrokovati sličnu bol, primjerice, ozljeda labruma, ali kod tendinopatije bicepsa rame ne djeluje nestabilno.

• Dosezanje, podizanje ili povlačenje iznad glave

• Spavanje na bolnoj strani

• Pomicanje ruke iza tijela

U većini slučajeva, tendinopatija bicepsa se povlači unutar 6 do 12 tjedana uz prilagodbu aktivnosti koje izazivaju bol te primjenu odgovarajućeg programa rehabilitacije i oporavka.

Rehabilitacija uključuje smanjenje iritacije tetive, nakon čega slijedi progresivni program jačanja mišića ramena i lopatice. Ako ruptura tetive značajno ograničava funkciju (npr. podizanje predmeta ili spavanje) ili ako je osoba profesionalni sportaš, može biti indicirana kirurška rekonstrukcija.

Međutim, za osobe koje nisu profesionalni sportaši, većina kirurga neće preporučiti operaciju jer većina pacijenata može funkcionirati bez nje, osim ako bol ne nestane unutar 12 do 16 tjedana i značajno narušava kvalitetu života.

U prvoj fazi rehabilitacije kreće se s mobilizacijom mekih tkiva fleksora lakta, prsnih mišića i mišića levator scapulae.

Budući da je biceps također fleksor lakta, mobilizacija ovih mišića često može smanjiti bol i napetost u ruci. Tehnike za prsne mišiće i levator scapulae pomažu poboljšati pokretljivost ramena i lopatice, što smanjuje pritisak na tetivu bicepsa koja se oporavlja.

Postepeno se uvode pasivne vježbe za pokretljivost ramena, kako bi se dodatno smanjila bolnost.

Izometrijske vježbe također djeluju na smanjenje boli. Slijede ih vježbe aktivnog opsega pokreta i vježbe s niskim opterećenjem, koje se s vremenom povećava.