Išijas opisuje iritaciju ishijadičnog živca ili njegovih ogranaka koja kreće iz donjeg dijela leđa (lumbalne kralježnice). Mnogi čimbenici mogu uzrokovati ovu iritaciju, uključujući pritisak na živac koji traje neko produljeno vrijeme (sjedenje na tvrdoj površini ili predugo sjedenje), ozljedu donjeg dijela leđa koja uzrokuje upalu oko živaca, te lumbalnu stenozu (suženje prolaza kroz koji prolaze živci).

Postoji mnogo vrsta i uzroka išijasa. Lumbalni slučajevi uglavnom potječu iz donjeg dijela leđa i živčanih korijena kralježnice. Problem može biti hernijacija diska koja pritišće živčane korijene ili izaziva upalu koja iritira živce. Ponekad išijas potječe iz glutealne regije – danas ga nazivamo sindromom duboke glutealne boli, dok se ranije nazivao sindromom piriformisa.

Išijas obično uzrokuje oštru bol, peckanje, utrnulost i/ili trnce koji se šire u stražnjicu i stražnji dio bedra. Pojačana iritacija živca može uzrokovati širenje boli u list, potkoljenicu i stopalo te slabost mišića u nogama.

Bol se obično pogoršava pri saginjanju prema naprijed (npr. vezanje cipela) ili unazad (uvijanje kralježnice), istezanju ishijadičnog živca (sjedenje i ispravljanje noge ili saginjanje sa ispruženim koljenima), dugotrajnom sjedenju ili vožnji te podizanju predmeta.

Većina ljudi osjeća bol koja se širi iz donjeg dijela leđa kad je kralježnica u fleksiji.

Većina slučajeva išijasa se povlači unutar četiri do šest tjedana ako se modificiraju ili pokušaju izbjeći aktivnosti koje iritiraju živac.

Išijas se tretira fizioterapijom i ciljanim tehnikama koje poboljšavaju zdravlje živaca i cirkulaciju. U akutnoj fazi fokus je smanjenje boli i osjetljivost živčanog sustava. Treba paziti s doziranjem i intenzitetom jer je iziritiran živac jako lako dodatno iziritirati!

Kada prva faza popusti, ubacuju se vježbe za snaženje mišića oko zdjelice jer će to dodatno pomoći kod bolova u donjem dijelu leđa i išijasa.

Ako se simptomi ne poboljšaju nakon šest tjedana rehabilitacije ili se još pogoršaju, pogotovo uz prisutnu slabost noge, potreban je posjet ortopedu!

Hernije diska u donjem dijelu leđa nastaju kada unutarnji materijal kralježničnog diska (nucleus pulposus) izađe kroz pukotinu u stijenci diska (annulus fibrosus) i iritira obližnje živčane korijene. Ove ozljede najčešće se javljaju u posljednja dva segmenta donjeg dijela leđa (L4-L5 i L5-S1) te mogu uzrokovati bol, utrnulost i trnce koji se šire u nogu (radikulopatija).

Međutim, hernije diska prisutne su i kod velikog dijela populacije bez simptoma, a njihova prisutnost ne znači nužno da ćete osjećati bol. Dapače, smatra se da hernije diska uzrokuju samo 1-3 % slučajeva bolova u leđima.

Hernije diska koje uzrokuju bol najčešće se manifestiraju u donjem dijelu leđa i duž stražnje strane jedne noge, slično išijasu. Simptomi se obično šire u stražnjicu i stražnju stranu natkoljenice, ali mogu zahvatiti i list, prednju stranu potkoljenice i stopalo.

Bol može varirati od tupe boli u leđima do oštrih bolova nalik sijevanju, uz utrnulost, trnce i slabost u zahvaćenoj nozi.

U većini slučajeva bol se pojačava kada je kralježnica u fleksiji (savijena ili zaobljena), primjerice pri saginjanju ili sjedenju/vožnji, ali može se javiti i kod dugotrajnog stajanja.

U većini slučajeva bol se povlači unutar nekoliko tjedana do tri do četiri mjeseca, ako se modificiraju aktivnosti koje pogoršavaju stanje.

Protuupalni lijekovi, led ili toplina na donjem dijelu leđa te uređaji za trakciju ili inverzijski stolovi mogu ublažiti bol.

No, fizioterapija je najbolja opcija za vraćanje pune funkcije.

Cilj rehabilitacijskih vježbi je smanjiti bol i vratiti punu funkciju. Sama ozljeda može biti trajna i uvijek vidljiva na snimkama, ali važno je usmjeriti se na osjećaj i pokretljivost te prilagoditi ponašanje kako biste ubrzali oporavak.

Većina simptomatskih hernija diska uzrokuje išijas, stoga se ova ozljeda tretira na sličan način kao i išijas. Simptomi ovise o razini kralježnice na kojoj se nalazi hernija. Primjerice, hernija u gornjim segmentima lumbalne kralježnice (L1-3) obično uzrokuje bol na prednjoj strani natkoljenice, pa se terapija prilagođava tome i tretira se kvadriceps i femoralni živac tokom rehabilitacije.

Ako je hernija u donjim dijelovima lumbalne kralježnice (L4, L5, S1), učinkovitije su tehnike usmjerene na stražnju stranu natkoljenice i glutealne mišiće, uključujući mobilizacije gluteusa, tetiva stražnje lože i lista u ranijoj fazi te mobilizacije ishijadičnog živca u kasnijim fazama.

Ne treba žuriti s operacijom, ali treba poštovati funkcije živaca i mišića te se konzultirati s liječnikom ili fizioterapeutom ako se simptomi pogoršavaju.

Ako bolovi traju dulje od šest mjeseci i fizioterapija nije dala rezultate, operacija može biti opcija. Ako i dalje postoji bol kroz nogu uz progresivni gubitak snage u nozi (npr. nemogućnost podizanja pete, noge ili pomicanja noge u stranu) ili ako dođe do naglog gubitka funkcije mišića, odmah se obratite liječniku!

Čest je mit da se hernije diska ne mogu izliječiti ili povući. U stvarnosti, istraživanja pokazuju da se oko 66% hernija diska povuče i zacijeli. Čak i ako se hernija ne povuče, bol obično nestaje, a funkcija se vraća u normalu. Mnoge hernije diska ne uzrokuju nikakve simptome, što znači da njihova prisutnost ne znači nužno bol ili ograničenje funkcije. Hernije diska dio su prirodnog procesa starenja, poput spljoštenja diska ili malih izbočina, što možemo usporediti s razvojem bora na koži.

Zbog toga se dijagnoza ne bi trebala temeljiti isključivo na nalazu magnetske rezonancije (MRI). Važno je uzeti u obzir i funkcionalnu procjenu te razinu boli.

Još jedan mit je da s godinama postajemo podložniji ovoj vrsti ozljede. Međutim, općeniti bolovi u leđima i hernije diska češće se javljaju u populaciji od 35 do 55 godina nego kod starijih osoba. Bolovi u leđima obično dosežu vrhunac u srednjoj dobi, a zatim opadaju. To može biti povezano s razinom tjelesne aktivnosti, budući da mlađe osobe češće izlažu svoja leđa većim opterećenjima. Iako degeneracija s godinama raste, bol se zapravo smanjuje, što je zanimljiva, ali manje poznata činjenica.