Mistična križobolja9 min čitanja

Križobolja je neugodna, pogotovo kada nas iznenadi, a gotovo uvijek smo nespremni. Malo je onih koji nikad nisu iskusili križobolju. Kod 80% ljudi epizoda križobolje pojavi se barem jedanput, a najčešće i više puta tijekom života.

Bolno je i ograničavajuće stanje za pacijenta. Jeste li znali da je u zapadnim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, najčešći razlog izostanka s posla?

Križobolja je globalni socio – ekonomsko – medicinski problem. Nažalost, u konstantnom je porastu broj pacijenata koji prijavljuju ovo stanje i traže pomoć stručnjaka za mišićno-koštane tegobe.

Problem s tretiranjem i liječenjem križobolje

Najveći izazov u tretiranju i liječenju križobolje je što s jedne strane imamo zaista neugodan bol, nemogućnost funkcioniranja pacijenta i fizičku onesposobljenost na neko kraće ili duže vrijeme.

S druge strane, sama križobolja je izrazito kompleksna. Postoje mnogi faktori i strukture koji na nju utječu. Izvorno tkivo kao uzrok često je jako teško identificirati.

U 90-95% slučajeva to uopće nije moguće!

Za većinu slučajeva križobolje ne postoje testovi, metode niti dijagnostičke pretrage (uključujući MRI) koje bi sa sigurnošću potvrdile uzrok nociceptivnog bola tj. posljedicu neke ozljede ili bolesti.

Ovo je jako važno za znati i prihvatiti! Zašto?

Zato što smo svi – i terapeuti i pacijenti – orijentirani na utvrđivanje i tretiranje konkretnog strukturalnog uzroka.

U teoriji, i ptice na grani znaju da postoje i drugi važni faktori. Čovjeka treba gledati kao cjelinu. Naše tijelo nije kao automobil s kojim dođemo na servis gdje se problem identificira i ponudi rješenje.

Križobolja – rješenja terapeuta – pasivne terapije

Terapeuti i stručnjaci orijentirani su na svojevrsnu dijagnostiku i na ponudu rješenja kroz razne pasivne terapije i tretmane, aparate, uređaje i sl.

Pacijenti traže i očekuju takav pristup, žele saznati očiti uzrok problema i primjenu brzog rješenja.

Unatoč tomu što se svi bave tretiranjem križobolje, nje nikada nije bilo više. Nikada dosadnija, upornija ni dugotrajnija nije bila. I tendencija rasta je cijelo vrijeme prisutna.

Najveći problem s rješavanjem križobolje je u dijagnostici – tamo gdje se dijagnosticirati ne može. U skladu s time su i neadekvatne upute te izostanak edukacije pacijenata.

Križobolja – vrste

Podjela ima mnogo, ovisno iz kojeg kuta gledamo, po:

• uzroku
• znakovima i simptomima
• duljini trajanja itd.

Nije svaka križobolja jednaka niti u smislu uzroka i liječenja niti u smislu ozbiljnosti problema. Najvažnije je provjeriti postoji li sumnja na specifičnu spinalnu patologiju i potreba za hitnom intervencijom.

U 1% slučajeva, kada se bol u leđima pojavljuje uz dodatne faktore, tzv. crvene zastavice, poput temperature, nedavne traume, osjetne mišićne slabosti, povijesti malignoma, te simptome, upozorenja i znakove treba dodatno istražiti i uputiti osobu u daljnje korake.

Ako smo te sumnje isključili, dalje utvrđujemo je li križobolja specifična.

Radikularna križobolja

U 5-10% slučajeva radi se o lumbosakralnom sindromu, tj. radikularnoj križobolji. Za nju je karakteristično da se bol širi iz područja donjeg dijela leđa. Bol se osjeti duž noge (jedne ili obje), i to do ispod koljena i niže.

Za ovu vrstu križobolje postoji objektivna manualna fizička procjena s relativno visokom kliničkom vrijednošću. Pomoću nje možemo s većom vjerojatnošću utvrditi o kojem specifičnom problemu se radi. Najčešće se radi o kompresiji živca koji izlazi iz kralježničkog otvora u lumbosakralnoj regiji i ide dalje kroz nogu te o poremećaju njegove funkcije.

Nespecifična križobolja

Ako su spomenuti testovi negativni i ne postoje očite crvene zastavice, koje bi trebalo dodatno provjeriti, možemo pretpostaviti (da ne kažem zaključiti) da je pacijent vlasnik nespecifične križobolje.

Ona se pojavljuje u čak 90-95% slučajeva svih križobolja. I tu se vraćamo na početak teksta – najčešća križobolja je upravo ona koja je najmisterioznija, pogotovo ako imamo očekivanje da imenujemo točan uzrok njenog nastanka.

Pretpostavlja se da je uzrok mišićno-koštani, no preciznije od toga trenutačno nije moguće sa sigurnošću utvrditi.

Čak i nalaz magnetske rezonance, u slučaju da postoje npr. neke hernije diska ili degenerativne promjene na kralješcima, ne govori nam o konkretnom uzroku ove križobolje, s obzirom da sve to može biti aktualno uz potpuni izostanak bola u leđima. Rendgenska snimanja u ovom kontekstu nepotrebna su jer su neprecizna, a izlažu pacijenta ionizirajućem zračenju.

Dakle, za najčešću, nespecifičnu križobolju, medicina trenutno ne može sa sigurnošću utvrditi uzrok.

Nije li to malo zastrašujuće!?

Razlog broj jedan izostanka s posla, a mi ne znamo uopće kako i zašto je do toga došlo. Često se tijekom života ponavlja, zna prijeći i u kronično stanje. Pacijenti trpe, konzumiraju lijekove i kao ping-pong loptice idu od jednog do drugog mjests tražeći brzo rješenje.

No, je li u slučaju ove križobolje, uopće važno znati točan uzrok? Srećom, nije!

Važno je znati da ova križobolja ima samo nespretan naziv koji implicira možda i da je nebitna (“uz pravu, ozbiljnu patologiju i kompresije živca”). Dodajmo još tomu nejasni pristup tretiranja.

Bol u leđima je stvaran, fizički, neugodan za izdržati, pa tako smanjuje kvalitetu života. Fizički nas često onesposobljava. Pozitivno je da to nije ozbiljno zdravstveno stanje koje zahtjeva hitnu intervenciju niti je neurološke prirode.

Prirodni tijek i trajanje križobolje su dosta predvidivi, a mehanička kompleksnost problema nije ni blizu važna koliko:

• psihološki faktori
• motivacijski faktori
• očekivanja od oporavka.

I to je dobra vijest!

Križobolja je uobičajena u populaciji i terapije za nju su slične (iako različite od osobe do osobe). Zbog učestalosti,  možemo je komotno nazvati i normalnom križoboljom.

Pristup u Figuri

Često čestitam svojim klijentima na normalnoj križobolji – nakon kreiranja šire slike o osobi, problemu s kojim dolazi te odrađene procjene i pregleda. Prvo se zbune pa se nasmiju. Padne im kamen sa srca jer ih muči koliko je to ozbiljno stanje i trebaju li se zabrinuti.

Kada to demistificiramo i maknemo iz prvog plana, kada ponudimo informaciju s kontekstom i objasnimo naš zaključak – otvara se dodatni prostor za suradnju, za preuzimanje odgovornosti, za samoefikasnost.

Fokus terapije trebala bi biti edukacija pacijenta o problemu, o prirodnom tijeku križobolje, što mogu očekivati, uz jasne upute i savjete koji su prilagođeni svakome ponaosob ovisno o utjecajnim faktorima i fazi oporavka.

Aktivna i pasivna terapija mogu i ne moraju biti dio rješenja – također ovise o profilu križobolje i specifičnim potrebama osobe.

Ono što je još jako zanimljivo je da je daleko najveći prediktor uspješnosti terapije, pacijentovo očekivanje oporavka. Pacijent će biti pozitivan i lakše očekivati oporavak ako je zauzeo određeni optimističan stav o svojem problemu, ako ima povjerenje u terapeuta i stručnjaka, ako su informacije koje dobije jasne, imaju logiku i kontekst, te ako prihvati svoju odgovornost u održavanju i ponavljanju epizoda križobolje.

Psihosociološki faktori koji usporavaju i otežavaju oporavak od križobolje

• negativni stav da je križobolja štetna i da onesposobljava funkcioniranje
• strah od kretanja i aktivnosti  – kretanje svedeno na minimum
• depresivni simptomi, socijalno distanciranje, niska volja za svakodnevicom
• simptomi anksioznosti
• izraženo nepreuzimanje odgovornosti
• suočavanje s problemom isključivo pasivnim pristupom (“netko drugi će to napraviti umjesto mene”)
• mala očekivanja poboljšanja (generalno, ali i kod aktualnih terapija i postupaka)
• niska samoučinkovitost u djelovanju prema bolnim stanjima
• financijski i socijalni problemi.

Kada križobolja postane kronična i kada se pacijent ne oporavi u predviđenom roku, često je na to utjecalo upravo prethodno neadekvatno tretiranje križobolje, krivi savjeti i upute. Kod pacijenata kod kojih oporavak od križobolje traje dugo, veliki faktor je i centralna senzitizacija gdje osjet bola nije proporcionalan intenzitetu (potencijalno) škodljivog podražaja. Pacijent osjeća bol ili nelagodu pri nižem podražaju, nego što bi to bio slučaj da ga ništa ne muči.

Ono što se tada lančano događa je začarani krug. Čovjek ostaje usmjeren na svoj problem i na sve senzacije koje osjeća. Pojačavaju se strah od kretanja i pokreta, nesigurnost u svoje tijelo te psihološki i demotivacijski faktori.

Kako učinkovito tretirati križobolju?

Bez obzira koja je mišićno-koštana struktura upletena u nespecifičnu normalnu križobolju, moramo biti svjesni da je češće to samo rezultat utjecaja drugih čimbenika i načina života.

Fokusiranje na traženje uzorka u samom tijelu je gotovo besmisleno. Naročito, ako uzmemo u obzir da jednostavno (još?) ne postoji dijagnostika koja sa sigurnošću može to utvrditi.

Ako još i ne uzimamo u obzir sve ostalo što čini problem i samog vlasnika bolnih leđa, onda je to zaista gubljenje vremena! Bez obzira o kojoj vrsti križobolje je riječ, ako se ne radi o specifičnoj spinalnoj patologiji, pristup i terapija izgledaju gotovo jednako.

Kada pacijent potraži stručnu pomoć, učinkovito tretiranje križobolje od strane terapeuta i stručnjaka bi trebalo podrazumijevati sljedeće:

1. SUBJEKTIVNA PROCJENA

• kreiranje šire slike o osobi, ne samo o problemu
• slušanje pacijenta iz pozicije interesa – važno zbog kreiranja odnosa i povjerenja
• saznati koliko je kompleksan problem s kojim osoba dolazi, kakav je intenzitet bola; što ga otežava, a što olakšava; obratiti pažnju na crvene zastavice (ako iskoče)
• koji je cilj dolaska – čemu se pacijent želi vratiti, a sada ne može raditi
• koja su očekivanja od terapije (kako će izgledati) i od oporavka
• postoji li kakva povijest bolesti, konzumiranje lijekova, prethodna iskustva s terapijama
• stjecanje uvida u kvalitetu spavanja i količinu
• utjecaj stresa
• učestalost konzumacije alkohola i cigareta
• prethodna iskustva s vježbanjem i rekreacijom
• prehrana

2. OBJEKTIVNA PROCJENA

• manualni testovi za lumbosakralni radikularni sindrom (ako su potrebni)
• postoji li nešto važno što osoba ne može trenutačno napraviti; ili može, ali kroz bol
• kako se osoba kreće, sjeda, ustaje
• postoji li fluidnost pokreta ili ukočenost
• postoji li strah od kretanja

3. TERAPIJA

Savjet

• što osoba može i ne može raditi
• koje aktivnosti su u redu, iako možda malo bole
• koje aktivnosti izbjegavati

Edukacija

• o problemu i kako se ponaša, ozbiljnost problema
• o očekivanoj prognozi
• o uzroku
• što može osoba napraviti da si pomogne

Ohrabrivanje/razuvjeravanje

• vrlo je specifično ponaosob, ovisi o individualnim utjecajnim faktorima na križobolju
• saznati što pacijenta brine i zanima pa prilagoditi informacije tomu

Kretanje, vježbanje, manualna terapija

• kreirati postepeni plan za uvođenje generalne aktivnosti i vježbanja
• ovisno o procjeni mišićnog tonusa i funkcije tijela u korelaciji s bolom u tijelu i ograničenosti opsega pokreta, uvrstiti manualne tehnike u terapiju

Čim prestanemo naše tijelo doživljavati kao predvidivi stroj i čim prihvatimo da 1+1 u kontekstu ljudskog bića nije uvijek 2, efikasnije ćemo se nositi i s križoboljom svi skupa.

Maja Krasić