"UKLJEŠTEN" ŽIVAC PREMA NOZI

Ovaj rehabilitacijski protokol pokriva:

  • Boli koja se širi niz stražnjicu, u stražnji dio bedra i list
  • Sindroma piriformisa (sindrom duboke glutealne boli)
  • Išijasa koji potječe iz zdjelice (ne iz leđa)

SINDROM PIRIFORMISA

(sindrom duboke glutealne boli)

Piriformis je duboki mišić ispod gluteusa i dio grupe mišića zvane koja uključuje piriformis, unutarnji i vanjski obturator, dva gemelli-a (manji i veći) te quadratus femoris. Ovih šest mišića čini takozvanu “rotatornu manžetu” kuka jer imaju sličnu funkciju kao rotatorna manžeta u ramenu: stabiliziraju zglob kuka i omogućuju rotaciju.
Sindrom piriformisa stvara nelagodu u stražnjici, kuku i nozi. Dijeli se na dvije kategorije:

  • PRIMARNI SINDROM PIRIFORMISA za koji se vjeruje da nastaje zbog anatomskih varijacija ishijadičnog živca ili piriformisa. Međutim, malo je dokaza koji podržavaju ovu hipotezu, a smatra se daleko manje uobičajenom nego što se nekad mislilo.
  • SEKUNDARNI SINDROM PIRIFORMISA nastaje zbog izravnog oštećenja područja izvora boli, uključujući traume ili probleme koji smanjuju protok krvi (ishemija). Uobičajeni uzroci uključuju padove, operacije kuka, grčenje mišića zbog boli, i dugotrajni mehanički pritisak, poput sjedenja na novčaniku. Pretjerane vježbe ekstenzora kuka ili rotatora (previše čučnjeva i iskoraka s opterećenjem) te prekomjerno istezanje živca (previše joge ili istezanja) također mogu dovesti do ovog stanja.

“Piriformis sindrom” polako se prestaje koristiti kao naziv ovog sindroma jer bol povezana s ovim stanjem može potjecati iz više mišića (gluteusa, zadnje lože i rotatorne manžete kuka), a ne samo iz piriformisa. Prikladniji naziv – koji postaje sve češći među stručnjacima – jest sindrom duboke glutealne boli, jer obuhvaća područje, a ne samo jedan mišić. Ponekad se tumači kao išijas koji dolazi iz zdjelice ili stražnjice, a ne iz donjeg dijela leđa, jer simptomi podsjećaju na išijas.

Bez obzira na naziv, ako imate bol koja počinje u kuku i širi se niz bedro, ovaj protokol rehabilitacije će to pokriti.

Sindrom piriformisa obično uzrokuje simptome slične išijasu – bol u stražnjici, koja se može i ne mora širiti u stražnji dio bedra, list i stopalo.

Može se osjetiti bol duboko u zglobu kuka ili području stražnjeg džepa. Neki ljudi osjećaju samo duboku bol u stražnjici, dok drugi imaju osjećaj utrnulosti i trnce niz nogu.

Dugotrajno sjedenje ili sjedenje na tvrdim površinama obično pogoršava simptome zbog mehaničkog pritiska na same mišiće i živac ispod njih.

U pravilu, bilo koje duže sjedenje gdje se ne možete često ustajati i kretati će izazvati simptome (npr. vožnja automobilom ili let avionom).
Također, ako dužem sjedenju prethodi intenzivni trening, simptomi se mogu intenzivirati i radi odgođene reakcije i upale od treninga. Mnogi ljudi lošije podnose sjedenje nakon napornog vježbanja u usporedbi s običnim sjedenjem.
Drugi primjer je asimetrično sjedenje, poput sjedenja na novčaniku ili neravnoj tvrdoj površini.

Kada je sindrom piriformisa u akutnoj fazi, aktivacija glutealnih mišića može biti bolno – aktivnosti poput penjanja stepenicama mogu biti jako neugodne zbog kontrakcije gluteusa i aktiviranje dubokih rotatora kuka koji pritišću živac.

Sindrom piriformisa obično se povuče unutar četiri do šest tjedana ako se prilagode (ili eliminiraju) aktivnosti koje izazivaju pogoršanje.

Rehabilitacijske vježbe ciljane za funkcionalnost mišića i smanjenje iritiranosti ishijadičnog živca mogu ubrzati proces oporavka.

Rehabilitacija u prvoj fazi uključuje specijalne manualne tehnike za smanjenje boli i druge pasivne intervencije na mišiće glutealne regije i zadnje lože.
Treba paziti na doziranje pritiska jer prejaki pritisak može izazvati pogoršanje.
Vježbe istezanja također mogu doprinijeti osjećaju olakšanja i smanjenju napetosti.

Uz vježbe pokretljivosti od kuka preko donjeg dijela leđa, tretira se i sam ishijadični živac kroz nježne tehnike njegove mobilizacije. To poboljšava pokretljivost samog živca i njegovu opskrbu kisikom i hranjivim tvarima kako bi se smanjila bol, utrnulost, trnci i drugi simptomi. Opet je ključno doziranje – prejake tehnike mogu pogoršati situaciju.
Manje je više kada god je živac u pitanju!

S vremenom se vježbe progresivno pojačavaju uvođenjem otpora, a sve u cilju jačanja gluteusa, dubokih rotatora kuka i mišića donjeg dijela leđa, uzimajući u obzir granicu boli.

Rehabilitacija može sadržavati:

✔️ Terapijske vježbe za snaženje mišića glutealne regije

✔️ Tehnike mobilizacije ishijadičnog živca

✔️ Vježbe za očuvanje i povećanje opsega pokreta 

✔️ Za smanjenje bolnosti pasivne intervencije prema potrebi (kinesiotape, akupunktura…)

✔️ Specijalne manualne tehnike za smanjenje bolnosti

✔️ Edukacija oko prilagodbe pokreta i faktora koji doprinose pojavi i pogoršanju simptoma